Šta strah od pasa zapravo znači?

Kliničke slike u kojima su prisutni samo strahovi od određenih objekata, pojava ili situacija su danas retke. Veoma često se iza strahova kriju izražene crte određenih patoloških organizacija ličnosti ili jednostavno poremećaji ličnosti. 

Naslovna_strah_1
Foto: Freepik

Danas ćemo dati primer jednog tretmana takozvanog iracionalnog straha. Kao i svaki prikaz tretmana, određene karakteristike su izmenjene.

Na psihoterapijski rad se javlja žena, rane tridesete, i u pitanju je fobija od pasa. Pored toga, postoji i generalizovana anksioznost, u manje-više svim situacijama, posebno u situacijama konflikta na poslu. Postoji konstantan strah kada se napusti kuća da se negde ne susretnu psi, te je prisutno i izbegavanje situacija gde se oni često okupljaju.

U toku psihoterapijskog procesa koji je trajao oko godinu dana otkrivene su sledeće stvari. Klijentkinja je u toku svog odrastanja živela sa majkom, ujakom, bakom i dekom. Ujak bi često dolazio kući pod uticajem alkohola, i kada god bi popio, bio bi agresivan prema ukućanima. Išao bi od jednog do drugog i svađao bi se sa njima, po njenim rečima „kao besan pas“. Sa druge strane, majka je bila često osuđujućai krivila je klijentkinju što je često odlazila kod drugarice kada bi ujak došao pijan, time ostavljajući je samu.

Kada je klijentkinja upisala fakultet, i potom se odselila, osećala je veliku krivicu što je ostavila majku. Svaki odlazak na fakultet ili u novi stan bio bi praćen anksioznošću i napadima panike. U prevodu, krivica je bila prevelika i nije joj dozvoljavala da se odvoji od majke, te su napadi panike korišćeni kao izgovor da se vrati majci iako to zapravo nije htela. Samopouzdanje je bilo nisko, iz razloga što za njene nove početke (fakultet, odseljavanje) nije bilo podrške, već bi majka reagovala sa tugom i ljutnjom. Baka i deka su pozitivno uticali na nju, ali nedovoljno konstatno da ostave trag kakav je potreban.

Strah_01
Foto: Freepik

I pre pojave fobije i anksioznosti, oduvek je postojala povučenost i nesigurnost. Klijentkinja je bila senzitivna, kritiku (niti bilo kakav znak nečega sličnog) nikako nije podnosila, i kako ona kaže „plašila se od svoje senke“. Ovo se, naravno, oslikavalo i na njene odnose sa partnerima kada bi, kao i u svakoj vezi, došlo do nesuglasica. Kada god bi partneri želeli nešto suprotno od onoga što je klijenktinja želela javljala se anksioznost ili bi ona osećala krivicu i imala bi utisak kao da se oni ljute na to što ona ima drugačije mišljenje. Svako postavljanje pitanja, preispitivanje njenih poteza (pitanja tipa: „Što si kupila ovo u prodavnici?“ ili „Zašto nam je potrebno ovo?“) bilo je doživljavano kao okrivljavanje i zabrana. Sa druge strane, nedostatak figure oca se često uočavala. Neretko je ulazila u veze sa očekivanjem da će tamo biti zaštićena, ali tu potrebu za zaštitom je bilo nemoguće zadovoljiti. Potom bi krivila partnere za to, konstatno tražeći „idealnog zaštitnika”.

Klijentkinja sada funkcioniše i živi normalno, i sve ove stvari su joj, kako ona kaže, veoma detinjaste. Krenula je dalje u svom životu, shvatajući da ne može da vodi računa o svojoj majci, već da je to samo majčina odgovornost. Sada živi sa partnerom, ispunjena je i planiraju usvoje psa.

Strah_02
Foto: Freepik

Na kraju, za onoga ko ovakve tekstove čita prvi put, bitno je znati da nisu svi strahovi od pasa isti. Ovo je jedan ilustrativni primer koji oslikava situaciju samo jedne osobe. Ovo ne znači da će i druga osoba koja ima isti strah, imati istu ili sličnu porodičnu istoriju. Takođe, neko ko je imao neprijatna iskustva sa psima će logično osećati neprijatnost i imaće određenu dozu uznemirenosti kada su psi prisutni.

Slučaj prikazan ovde je slučaj osobe koja nikada nije imala negativna iskustva sa psima, a ipak parališući strah od njih postoji. Ovaj strah simbolizuje njen strah od oca i njegovu nepredvidivost i agresivnost prema svim ukućanima („On je bio kao besan pas na ulici koji napada sve …“) i strah koristimo kako bi uvideli kakve je odnose klijentkinja imala sa drugim članovima svoje porodice i kako su oni doveli do njenih emocionalnih stanja, ponašanja, i stavova. Svaki čovek je priča za sebe i tako se u psihoterapiji i pristupa.

Leave a Reply

Koliko se često bavite sportom?

Predstojeći događaji
There are currently no events.