Matić, koji je i sam godinama pod policijskom zaštitom, upozorio je da pojedini novinari napuštaju Srbiju jer se posle napada i pretnji ne osećaju bezbedno. Kako prenosi ANEM, udeo nekažnjenih krivičnih dela kojima je ugrožena bezbednost novinara porastao je sa 75 na 86 odsto.
Prema podacima Vrhovnog javnog tužilaštva, od 2016. do kraja septembra 2026. godine formirano je 846 predmeta povodom krivičnih dela na štetu novinara. Uprkos broju prijava, malo je slučajeva u kojima su donete osuđujuće presude.
Povod za Matićevo gostovanje bila je inicijativa novinarskih udruženja i medijskih asocijacija okupljenih u Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara. Na Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima pozvali su policiju i tužilaštvo da preispitaju pojedine nerešene slučajeve ubistava novinara, napada i pretnji.
Neko je rekao iz medijske zajednice da ispada da je ubistvo novinara najjeftiniji oblik cenzure. Visok stepen nekažnjivosti govori tome u prilog. U našoj zemlji imamo tri nerazrešena slučaja ubistava novinara. U slučaju Slavka Ćuruvije imali smo dve prvostepene presude, kojima su četvorica optuženih osuđena na ukupno 100 godina zatvora. Međutim, Apelacioni sud ih je oslobodio, a Vrhovni sud je utvrdio da je Apelaciono veće prekršilo zakon u korist optuženih. Ostaje nam da nastavimo da radimo na rasvetljavanju svih okolnosti ovog ubistva, kao i slučajeva Dade Vujasinović i Milana Pantića. Imamo i drastičan slučaj pokušaja atentata na novinara Dejana Anastasijevića i njegovu porodicu. Dve bombe ostavljene su na prozoru njihove spavaće sobe. Srećom, nije bilo žrtava, ali ni taj slučaj nije razrešen,
rekao je Matić.
Govoreći o periodu od pada nadstrešnice u Novom Sadu i početka studentskih protesta, Matić je naveo da je prijavljeno gotovo 300 slučajeva pretnji i napada na novinare, među kojima su i napadi policije. Rešeno je manje od pet odsto tih slučajeva.
Imamo drastičan rast nekažnjivosti u poslednje dve godine, što je dovelo do toga da novinari napuštaju zemlju jer se ne osećaju bezbedno. To je jedan od razloga za naš apel. Zahtevamo da se povuče optužnica protiv Aleksandra Radića, koji je sada van zemlje, kako bi mogao da se vrati. Ljubomir Stefanović je takođe morao da napusti zemlju, ali se prošle nedelje nakon dogovora sa tužilaštvom da neće biti priveden, vratio u Srbiju. Imamo i novinara Dinka Gruhonjića, koji je možda najviše napadan, čak i na ulici, u kafani, a gotovo nijedan od tih slučajeva nije razrešen. I on je morao da se skloni. Dok ne počne ozbiljnije kažnjavanje odgovornih, novinari se ne mogu osećati sigurno. I ja sam pod nekom policijskom zaštitom jer je policija procenila da mi je bezbednost ugrožena u dužem vremenskom periodu. Naša slika bezbednosti novinara je dosta loša,
rekao je Matić.
Pretnje Brankici Stanković sa tribina i društvenih mreža
Matić je ukazao da su novinarke, pored napada zbog posla kojim se bave, izložene i rodno zasnovanom nasilju. Govoreći o posledicama takvih napada, posebno je izdvojio Brankicu Stanković.
Ovih dana svedočimo veoma ostrašćenim napadima na Brankicu Stanković, kojoj huligani još od 2009. godine pevaju preteće pesme sa fudbalskih stadiona, a izložena je i uvredama, pretnjama i targetiranju na društvenim mrežama. Takvi napadi moraju da prestanu, a mi ćemo se kao medijska zajednica truditi da ih kontinuirano osuđujemo i zaustavimo napade,
rekao je Matić.
Lokalnim medijima jedna presuda može da zatvori redakciju
U manjim sredinama, u kojima radi svega nekoliko redakcija, novinari izloženi pritiscima često imaju i manje kolega na čiju podršku mogu da računaju.
Medijska zajednica je u ovom periodu oslabila. Smanjen je broj novinara, a štedi se na svim mogućim nivoima. Nezavisni mediji, naročito na lokalnom nivou, nisu dobijali uopšte sredstva iz projektnog sufinansiranja. Ta sredstva su odlazila tabloidima, uz kršenje zakona. Tako oslabljeni novinari laka su meta pritisaka lokalnih moćnika i kompanija, a prete im se i SLAPP tužbama, a jedna presuda može da zatvori redakciju,
upozorio je Matić.
Veran Matić uporzorio je i na drugi vid pritisaka, usmeren na medije u okviru United Media grupe, koji je posledica njihove prodaje portugalskom vlasniku, Ocenio je da veze novog vlasnika sa Viktorom Orbanom i podrška koju pruža desničarskim partijama otvaraju pitanje buduće uređivačke politike. Posebno se osvrnuo na portal Nova.rs i nedeljnik Radar.
Veoma smo zabrinuti za sudbinu portala Nova.rs jer se ne pojavljuje u razvojnim planovima novih vlasnika, pa bi 60 naših koleginica i kolega moglo da ostane bez posla. U opasnosti je i nedeljnik Radar, jedan od najboljih u regionu, poznat po istraživačkom novinarstvu. To je novi oblik ugrožavanja novinarki i novinara, gde vlasnici žele da ugase uspešne medije iz političkih razloga, a ne zbog novinarstva. I to u trenutku kada im rastu tiraži, posećenost sajtova, a samim tim i prihodi,
rekao je Matić.
“Mislim da smo svi koji se bavimo ovim poslom prisluškivani“
Najmanje desetoro novinara koji se kontinuirano bave istraživanjem osetljivih tema životno je ugroženo, procenio je Matić. U razgovoru je bilo reči i o prisluškivanju novinara Radara, kao i o tome kako nadzor utiče na svakodnevnu komunikaciju novinara.
Mislim da smo svi koji se bavimo ovim poslom prisluškivani. Smatram da su zloupotrebe BIA i drugih bezbednosnih službi, poput VBA i VOA, dostigle neverovatne razmere i da predstavljaju očito kršenje Ustava i zakona. S druge strane, nekako smo se navikli na to da smo pod nadzorom i da nas prisluškuju, pa sami vodimo računa o tome. Ali navikavanje na život u zemlji potpunog nadzora zaista je zastrašujuće. To mora iz temelja da se menja, uključujući i institucije poput BIA. Često se govori da bi BIA trebalo da bude rasformirana i ponovo izgrađena. Ne znam da li će se promene odvijati na taj ili neki drugi način, ali one moraju biti temeljne. Ako želimo demokratsko društvo, moramo imati i demokratske institucije. Plašim se da institucije koje danas imamo nikada nisu prošle kroz ozbiljnu transformaciju, čak ni posle promena 5. oktobra. Promenjen je samo njihov vrh, ali ne i struktura i duh tih organizacija, koji je ostao iz komunističkog perioda, dodatno oblikovan nacionalističkom politikom tokom vladavine Slobodana Miloševića, kada su pripadnici tih službi učestvovali i u zločinima u različitim delovima zemlje,
ocenio je Matić.
Zašto zastaju istrage napada na novinare
Politička volja da se rasvetle ubistva novinara postojala je, prema Matićevoj oceni, u vreme osnivanja Komisije za istraživanje ubistava novinara i tokom prve dve godine njenog rada. U tom periodu podignuta je optužnica za ubistvo Slavka Ćuruvije. Matić je naveo da je podrška potom izostala i da su institucije počele da ometaju rad Komisije.
Pored političke volje, potrebni su snažno i nezavisno tužilaštvo i sudstvo, kao i veoma efikasna policija. U poslednje dve godine, tokom kojih je drastično opao broj rešenih slučajeva, uočili smo da policija u velikom broju slučajeva ne odgovara na zahteve tužilaštva za prikupljanje obaveštenja. Dakle, policija je u poslednje dve godine opstruirala rešavanje najvećeg broja tih slučajeva, a upravo je njen rad polazna tačka za njihovo rasvetljavanje,
rekao je Matić.
Ocenio je i da podele unutar tužilaštva utiču na postupanje u najtežim slučajevima napada na novinare. Prema njegovim rečima, deo tužilaca postupa u interesu bivše vlasti i bivšeg predsednika, što otežava rasvetljavanje tih napada.
Stalna radna grupa za bezbednost novinara analizirala je 2018. godine odredbe Krivičnog zakonika koje se primenjuju u slučajevima napada i pretnji novinarima. Matić smatra da tu analizu treba ponoviti jer su se sa razvojem tehnologije pojavili i novi oblici ugrožavanja novinara.
U toj oblasti svakako postoji prostor za izmene određenih odredaba. Kada je reč o kaznenoj politici, imamo paradoksalnu situaciju da se za pretnje može izreći kazna zatvora, dok se lakša telesna povreda goni po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti. Ima mnogo prostora za unapređenje Krivičnog zakonika na osnovu desetogodišnjeg iskustva SRG i evidentiranju ovih slučajeva. Verovatno bi trebalo uskladiti i druge zakone sa Krivičnim zakonikom kada je reč o bezbednosti novinara. Imamo i veliki broj onih koji ponavljaju pretnje, a koje prepoznajemo po njihovom sadržaju, stilu i adresama sa kojih dolaze. Međutim, tužilaštvo i policija ne postupaju dovoljno efikasno,
ocenio je Matić.
Matić o ulozi Vučića i Brnabić u napadima na novinare
Govoreći o političkoj odgovornosti, Matić je ocenio da su novinare kao mete najčešće označavali ljudi sa vrha države. Izdvojio je javne nastupe Aleksandra Vučića, Ane Brnabić i drugih predstavnika Srpske napredne stranke i ukazao na to kako su njihove poruke tumačile pristalice te stranke.
Time se stvaraju motivi za pretnje na društvenim mrežama, jer njihovi poklonici i botovi takve poruke razumeju kao nalog da nastave da targetiraju, vređaju i uznemiravaju novinare zastrašujućim pretnjama. Takođe, mora se obuzdati tabloidno novinarstvo koje ugrožava bezbednost i živote ljudi. Informer je jedan od takvih medija. Imali smo dva slučaja u kojima se pominje da su počinioci izvršili dela neposredno nakon što su gledali ili čitali Informer. To je spoj autokratske i nedemokratske politike i tabloidnih medija koji predstavljaju njenu produženu ruku,
rekao je Matić.
Na kraju razgovora osvrnuo se na ulogu javnih servisa, ističući da bi građani u njihovim programima trebalo da dobiju pravovremene i potpune informacije o promenama u društvu.
Javni servisi imaju veliku ulogu i odgovornost u društvenim promenama, posebno u obrazovanju građana i njihovom pravovremenom i detaljnom informisanju. Transformacija društva biće težak posao, a javni servisi mogu značajno doprineti postavljanju temelja modernog, evropskog i demokratskog društva,
ocenio je Matić u intervjuu za Prvi program Radio Beograda.
Izvor: ANEM
Oceni ovaj članak
Kliknite na zvezdicu kako biste ocenili tekst!
Prosečna ocena 0 / 5. Broj glasova: 0
Još uvek nema ocena! Budite prvi koji će oceniti ovaj tekst!
