Međutim, kada je reč o saobraćaju, u Boru se već duže vreme stiče utisak da se investicije realizuju bez jasno definisanih prioriteta i sveobuhvatne vizije razvoja saobraćajne infrastrukture. Ostaje nejasno na osnovu kojih kriterijuma se određuje šta je gradu najpotrebnije i zbog čega pojedini problemi godinama čekaju na rešavanje.
Složićemo se da 30 miliona dinara nije mala cifra i da bi se, u skladu sa jasno utvrđenim prioritetima, taj novac mogao iskoristiti za nešto drugo i u ovom trenutku potrebnije. Primera radi, dve tragične saobraćajne nezgode koje se u proteklih desetak dana dogodile u Boru, u kojima su teško povređeni jedno dete i žena, pokrenule su lavinu komentara na društvenim mrežama.
Građani Bora tom prilikom ukazivali su na potrebu za boljim osvetljenjem gradskih ulica i pešačkih prelaza. Kvalitetno i pravilno projektovano osvetljenje ne doprinosi samo većoj bezbednosti u saobraćaju, pre svega boljoj uočljivosti pešaka i drugih učesnika u saobraćaju, već može doprineti i smanjenju rizika od kriminala, oštećenja javne imovine i povećanju osećaja sigurnosti građana u javnim prostorima tokom noći. Smatram da bi unapređenje javne rasvete trebalo da bude jedan od prioriteta našeg grada.
Sa druge strane, s obzirom na povećan stepen motorizacije i sve veću potrebu građana za parking mestima, a to je jedan od gorućih problema u našem gradu, deo pomenutih sredstava mogao je da bude iskorišćen za izradu projekata za nova parking mesta i rešavanje ovog problema. Takođe, naš grad gotovo da nema uređenu infrastrukturu za parkiranje bicikala. Zašto se onda ne bi, kod obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih i komunalnih institucija i ustanova, obezbedilo barem nekoliko mesta za bezbedno parkiranje bicikala? To je relativno jednostavno ulaganje koje bi doprinelo razvoju biciklističkog saobraćaja i podstaklo građane da bicikl češće koriste kao prevozno sredstvo.
Treba imati u vidu i da u našem gradu žive sugrađani koji imaju neki oblik invaliditeta, a kojima javni prostor i sadržaji često nisu dovoljno pristupačni. Zašto pomenuta sredstva ne bismo usmerili na unapređenje pristupačnosti javnih ustanova i drugih sadržaja u gradu, kako bi i oni mogli ravnopravno da ih koriste? Smatram da bi takvo ulaganje u ovom trenutku bilo mnogo potrebnije našem gradu od sistema za praćenje slobodnih parking mesta na četiri parking lokacije.
Ovde bih dodao i da je udruženje Sigurne staze uradilo analizu i dalo predlog za formiranje bezbednih ruta za decu, u zavisnosti od toga u kom naselju žive i koju školu pohađaju. Sve je to predstavljeno na platformi www.bicibor.rs. Složićemo se da dete ne bi trebalo da zavisi od automobila roditelja da bi bezbedno stiglo do škole. I to je još jedan od predloga kako bi pomenuta sredstva mogla da se iskoriste. Bezbednost dece bi trebalo da bude jedan od naših najvažnijih prioriteta.
Takođe, godinama unazad stanovnici Novog gradskog centra apeluju na gradske vlasti da im obezbedi pešačke prelaze i bezbedan prelazak ulice Nade Dimić. Zar je to tako teško uraditi kad već postoje sredstva?
Našem gradu je potrebna saobraćajna politika koja će najpre prepoznati potrebe građana, a zatim, na osnovu jasno utvrđenih prioriteta, usmeravati budžetska sredstva, jer se vrednost jedne investicije ne meri samo njenom cenom i tehnološkom savremenošću, već pre svega time koliko doprinosi bezbednosti, pristupačnosti i kvalitetu života ljudi.
Oceni ovaj članak
Kliknite na zvezdicu kako biste ocenili tekst!
Prosečna ocena 5 / 5. Broj glasova: 1
Još uvek nema ocena! Budite prvi koji će oceniti ovaj tekst!
